hrvatski   |   english   |   deutsch
Slike Karlobaga

Posebna ponuda!

Dodatni popust od 10% na redovnu cijenu apartmana odobravamo u sljedećim slučajevima:

  • rezervirate li apartman tijekom ljetne sezone (lipanj-rujan) do 31.03. tekuće godine
  • rezervirate li apartman na razdoblje duže od 2 tjedna

Podsjećamo vas i na povoljne cijene tijekom svibnja, lipnja i rujna. Prednosti proljetnih i jesenskih mjeseci su potpuni mir i blaže temperature, a more je još uvijek dovoljno toplo za kupanje.

Korisni linkovi i brojevi telefona

Hrvatski autoklub www.hak.hr Hrvatske autoceste www.hac.hr Hrvatske željeznice www.hznet.hr Jadrolinija www.jadrolinija.hr Vremenska prognoza www.meteo.hr www.meteo-info.hr Restorani www.gastronaut.hr Turističke zajednice ličko-senjske županije www.lickosenjska.com www.tz-karlobag.hr www.tz-gospic.hr Linkovi.hr

Hrvatska gorska služba spašavanja: 112

Centar za obavješćivanje: 985

Policija: 92

Vatrogasci: 93

Hitna pomoć: 94

Plitvička jezera

Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Naziv Plitvice prvi put u literaturu unosi 1777. Dominik Vukasović, župnik iz Otočca.

UNESCO (Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda) podržava prepoznavanje i zaštitu kulturne i prirodne baštine cijelog Svijeta, koji se smatraju izvanrednom vrijednosti za čovječanstvo. Godine 1972. UNESCO je prihvatio Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Prirodna baština odnosi se na izvanredne fizičke, biološke i geološke formacije, staništa ugroženih vrsta biljaka i životinja, te očuvanje područja od znanstvene i estetske vrijednosti.

Dostavom mišljenja IUCN-a (The World Conservation Union), iz travnja 1979., da Plitvička jezera zaslužuju status dobra prirodne svjetske baštine, prvenstveno na osnovu neometanog stvaranja sedre i hidrološkog sustava, zadovoljeni su kriteriji za uvrštavanje na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.

Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 26. listopada 1979., obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode.

Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8. travnja 1949. Zakonom o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom na V. redovnom zasjedanju proglasio područje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote. Istim zakonom je određeno da: "Područje nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera, koji u šumsko - uzgonom, lovnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu."

Plitvička jezera su smještena u dijelu Hrvatske gdje iz sjevernog ravničastog prostora prelazimo u uzdignutiji i okršeni planinski predio. Jezera su smještena na dodiru Korduna i Like te ogulinsko plašćanske udoline na samom izvoru krške rijeke Korane - na visini od 480 do 636 m nad morem - na obroncima Male Kapele i Plješevice, a neposredno uz državnu cestu koja povezuje Zagreb i Dalmaciju. Najviši vrh Male Kapele (1280 m) ujedno je i najviša točka u Nacionalnome parku Plitvička jezera.

Kao malo gdje u svijetu na području Nacionalnog parka Plitvička jezera danas žive sve vrste životinja koje su ovdje autohtone. Među raznolikom faunom, najzanimljiviji su stalni stanovnici medvjed, vuk i vidra. Smeđi medvjed svakako je najatraktivnija životinjska vrsta u Nacionalnom parku Plitvička jezera, pa se tako nalazi na na simbolima parka. Pored njih tu žive i divlje svinje, tvorovi, vjeverice, zečevi, lisice...Na tom području registrirano je 126 vrsta ptica, od kojih se oko 70 ovdje stalno gnijezdi. U jezerima ima dosta potočne jezerske pastrve, uz zanimljivost da su istraživanja pokazala određene razlike između pastrva iz gornjih i onih iz donjih jezera.

Više informacija na:

http://www.np-plitvicka-jezera.hr/

Sjeverni Velebit

Nacionalni park Sjeverni Velebit proglašen je 09.06.1999. godine, a Javna je ustanova započela s radom na temelju ukaza Sabora RH od 16. rujna iste godine. Područje je proglašeno nacionalnim parkom zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru.

Površina parka iznosi 109 km2, a unutar istog nalazi se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, koji predstavlja specifičan geomorfološki fenomen na kojemu je do sada otkriveno više od 150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu uopće, otkrivena 1999. godine.

Zabranjen je za posjetitelje (osim prolaska Premužićevom stazom) i u njemu se mogu provoditi samo znanstvena istraživanja te vođenje u edukativne svrhe, uz dopuštenje nadležne uprave za zaštitu prirode. U sklopu parka nalaze se još botanički rezervat "Visibaba", na kojemu se nalazi najveće nalazište endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt, kojega je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967. godine.

Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza, nazvana po graditelju ing. Anti Premužiću koji ju je projektirao još davne 1930. godine, dok je sama gradnja dovršena 1933. godine. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane. Kulturna baština parka očituje se u brojnim ruševinama starih stočarskih stanova, kuća i suhozida, koji svjedoče o prošlim vremenima kada je ovo područje naseljavao znatno veći broj ljudi, koji se kasnije raselio po svijetu, ostavivši samo tragove svoje nazočnosti na ovom iznimno lijepom i neponovljivom prostoru.

Korisni brojevi:

- Uprava NP Sjeverni Velebit: 053/665-380, 098/92-94-029 (glavni nadzornik),
- Planinarski dom Zavižan: 053/614-209, 614-203
- Hrvatska gorska služba spašavanja: 112
- Centar za obavješćivanje: 985
- Policija: 92
- Hitna pomoć: 94

Više informacija na:

http://www.np-sjeverni-velebit.hr/

Paklenica

Na cijeloj dužini, od Senja do Zrmanje, doline Velike i Male Paklenice jedini su prekidi kontinuiteta cjelovite primorske padine Velebita. Kanjonske doline uz more, a prema unutrašnjosti šire doline uvukle su se do pod najviše Velebitske vrhove, a njihovim koritima teku i jedini potoci velebitskog primorja.

Klanac Velike Paklenice dug 2,5 km, u čijem gornjem dijelu se nalazi najveća okomica u Velebitu: Anića - kuk. Ta 400 m visoka stijena ujedno je i najpoznatija alpinistička točka u Hrvatskoj.

Cijeli sliv Male Paklenice teže je pristupačan i slabije posjećen, pa je i za budućnost zacrtan kao "zona divljine" u kojoj se gnijezdi bjeloglavi sup. Od nekoliko većih speleoloških objekata u Nacionalnom parku najljepši je Manita peć u donjem dijelu Velike Paklenice. Istražena dužina ove spilje je 175 m, s impresivnim dimenzijama podzemnih dvorana. Ona najveća duga je 65 m, a visoka 32 m. Još početkom 20. stoljeća u Manitoj peći pronađen je endemičan pseudoškorpion.

Na području Nacionalnog parka postoji oko 150 km planinarskih staza i putova. Svakako najposjećenija je staza od ulazne recepcije, kanjonom Velikom Paklenicom do Planinarskog doma Paklenica (trajanje oko 2 sata).

Ulaznice za Nacionalni park Paklenicu posjetitelji kupuju na ulaznoj recepciji Parka u kanjonu Velike Paklenice, gdje također mogu dobiti sve informacije vezane za aktivnosti u Parku, te raspored rada objekata. Suvenire, koje će ih sjećati na boravak u Nacionalnom parku Paklenica, posjetitelji mogu kupiti u suvenirnicama u upravnoj zgradi Javne ustanova "Nacionalni park Paklenica" i u kanjonu Velike Paklenice.

Korisne informacije:

- Javna ustanova "Nacionalni park Paklenica"
- Dr. F. Tuđmana 14a, HR - 23244 Starigrad-Paklenica
- Tel.: 00385 / 23 / 369-155, 369-202, 369 -803 (Ulazna recepcija Parka)
- Fax: 00385 / 23 / 359-133
- E-mail: paklenica@zd.t-com.hr

Više informacija na:

http://www.paklenica.hr/

VELEBIT – REZERVAT BIOSFERE

Svaki narod ima svoju svetu planinu: Grci - Olimp, srednjoeuropski narodi Alpe, Japanci - Fuji. Hrvatska kultna planina, njezina sveta gora, je Velebit. Među njegovim je vrhovima boravište dobrog duha u Hrvata - Vile Velebita. Iako po visini zaostaje za Dinarom, Kamešnicom i Biokovom, ta planina ima središnje mjesto u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Ona je sastavni dio nacionalnog identiteta, simbol Hrvatske i jedan od elemenata njezine prepoznatljivosti u svjetskoj zajednici. Takvo mjesto u duhovnom reljefu Hrvatske Velebit je zaslužio svojim položajem, izgledom i značenjem u životu njezina stanovništva.

Velebit je najduža planina Dinarskog sustava. Proteže se u blago povijenom luku, smjera sjeverozapad - jugoistok, između prijevoja Vratnik i doline Zrmanje, u duljini od 145 km. Glomazna mu je trupina poprečno raščlanjena prijevojima, što je osnova uobičajne podjele planinskog niza na: sjeverni (između Vratnika i Velikog Alana), srednji (između Velikog Alana i Baških Oštarija), južni (između Oštarija i Malog Alana) i jugoistočni (između Malog Alana i doline gornje Zrmanje). Na zapadu je jasno omeđen Velebitskim kanalom Jadranskog mora, a na istoku ličko-gackom zaravni, između 425 i 600 metara nadmorske visine. Širina mu varira od oko 30 kilometara u sjevernom, do svega desetak kilometara zračne udaljenosti na južnom Velebitu. Unatoč glomaznom izgledu, njegov se planinski niz ne odlikuje naročitom visinom. Najviši, Vaganski vrh, doseže tek 1757 m.

Zbog osobitih reljefnih, vegetacijskih i pejzažnih vrijednosti, pojedini uži dijelovi Velebita posebno su izdvojeni i obuhvaćeni odgovarajućim kategorijama zaštite. Godine 1949. u južnom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park "Paklenica" (102 km2), dok su najvrijedniji dijelovi sjevernog i srednjeg Velebita zaštićeni u kategoriji strogih i specijalnih rezervata.

Nakon što je 1978. g. uvršten u svjetsku mrežu rezervata biosfere ("Program čovjek i biosfera", UNESCO), odlukom Hrvatskog sabora 1981. cijeli je Velebit proglašen parkom prirode. Godine 1999. u sjevernom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park "Sjeverni Velebit" (109 km2), koji uključuje stroge rezervate Hajdučki i Rožanski kukovi, specijalni botanički rezervat Zavižan - Balinovac - Zavižanska (Velika) Kosa, Velebitski botanički vrt u sjevernom, te specijalni rezervat šumske vegetacije Štirovača u srednjem Velebitu. S pravom Velebit danas nazivamo PARKOM NACIONALNIH PARKOVA.

Prirodne znamenitosti Velebita upotpunjuju još i znanstveno i turistički najvrjedniji speleološki objekti u Hrvatskoj - Cerovačke pećine (južni Velebit) i Lukina jama (sjeverni Velebit) te mnoge manje špilje i jame, kao i niz značajnih geomorfoloških (Kiza, Tulove grede, kuk Stapina itd.) i hidroloških objekata (vrelo i tok Zrmanje itd.).

Više informacija na:

http://www.pp-velebit.hr/

PREMUŽIĆEVA STAZA – ŠETNJOM KROZ DIVLJINU

Vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija, povezuje 57 km duga planinarska staza. Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu. Gradnja staze trajala je svega 3 godine (1930-1933.). Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Pošto nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze. Kvalitetom gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza se smatra remekdjelom graditeljstva.

Visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj njenoj dužini je samo 200 metara. Ljupkim zidanim serperntinama; podzidima, polutunelima i mostićima prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš. Po svemu tome i po uklopljenosti u prirodni okoliš, može se nazvati remek-djelom graditeljstva. S obzirom na značenje za upoznavanje znamenitosti sjevernog i srednjeg Velebita, taj jedinstveni planinski put opravdava naziv poučne staze kroz svjetski rezervat biosfere.

Najveća koncentracija privlačnih lokaliteta Velebita je u njegovom sjevernom dijelu, izmedu prijevoja Vratnika i Velikoga Alana. Tu je Zavižan sa specijalnim botaničkim rezervatima i Velebitskim botaničkim vrtom, kao zbirka živih biljnih izložaka velebitske vegetacije. U strogom rezervatu prirode Rožanskim Hajdučkim kukovima, na 20 km2 uzdižu se deseci velikih i golih kamenih gromada (kukova) strše iznad okolnog terena. Odlikuju se velikom krševitošću i rastrganošću u izolirane vrhove, odijeljene dubokim i gotovo neprohodninim ponikvama i ponorima.

Visine su iznad 1600m, a relativna visina pojedinih kukova doseže i do 300m. Taj surovi kameni krajolik vizualno upotpunjuju i podjednako bizarni oblici vegetacije, što su izobličena smreka i klekovina bora. Skupina Rožanskih kukova nešto je veća zahvaljujući Premužićevoj stazi, mnogo je pristupačnija od teško prohodnog ljutog krša Hajdučkih kukova. U njima još ima mjesta gdje nije stupila ljudska noga.

Premužićeva staza postaje poučna staza! Djelatnici su Parka prirode Velebit, združenim snagama, u sprezi sa specijaliziranom tvrtkom za izvođenje ovakvih i sličnih radova iz Senja, donijeli, zavidali i postavili sve poučne table koje će Premužićevu stazu pretvoriti u poučnu stazu, barem onim dijelom koji prolazi kroz NP Sjeverni Velebit.

Više informacija na:

http://www.pp-velebit.hr/

TEREZIJANA – POUČNA STAZA

Staza obuhvaća 3 kilometra dug dio stare austro-ugarske ceste Terezijane koja je preko Velebita povezivala tadašnje pukovnijsko središte Gospić sa lukom Karlobag. Terezijana je izgrađena 1786. godine po naputku cara Josipa II, a nazvana je po njegovoj majci, carici Mariji Tereziji.

Prolazeći cestom posjetitelj će moći uživati u životopisnom pogledu na oštarijski plato oivičen stjenovitima kukovima, a već sa Oštarijskih vrata divan je vidik na Jadransko more i otočje zadarskog i kvarnerskog arhipelaga. Spustivši se niže stazom otvaraju se vizure male ozelenjele krške depresije oivičene sivilom oštrih stijena - Konjsko, u kojemu još i danas napasaju ovce i konji lokalnog življa što obitava u još nekoliko preostalih domaćinstava.

Osim spektakularnih vizura izletnik će moći doživjeti granicu dvaju klimatsko - vegetacijskih područja (planinskog i mediteranskog) i putem interpretacijskih panoa upoznati se sa biljnim i životinjskim svijetom Velebita, ljepotama i raznolikošću krških fenomena, kulturnom i graditeljskom baštinom ovoga kraja i same Terezijanske ceste, životom ljudi na Velebitu nekada i danas,...

Staza je otvorena samo za pješake.

Cijene ulaznica za "Terezijanu":
1. odrasli: 20,00 kn
2. učenici, studenti, planinari, umirovljenici, grupe odraslih iznad 25 osoba: 10,00 kn
3. vođenje je uključeno u cijenu ulaznice - potrebna najava 7 dana unaprijed te najmanje 10 prijavljenih osoba
- Predviđeno trajanje izleta oko 2 h.
- Potrebno ponijeti udobne, po mogućnosti planinarske cipele.
- Zbog kvalitetnijeg vođenja poželjno da veličina grupe ne bude veća od 50 osoba.

Više informacija na:

http://www.pp-velebit.hr/

ZAVRATNICA – ZAŠTIĆENI KRAJOLIK

Unutar planine Velebit postoje strogi i botanički rezervati, spomenici prirode, te 2 nacionalna parka (Paklenica i Sjeverni Velebit). U kategoriju posebne zaštite spada i uvala Zavratnica.

Zavratnica je sigurno jedna od najljepših uvala hrvatske obale. Izgledom podsjeća na minijaturu norveških fjordova. Udaljena je samo 15 minuta hoda uz more od Jablanca. Do nje se može doći iz sela Zavratnica, spuštajući se od vidikovca pješčanom stazom prema uvali.

Uvala je duga 900 m., a širina varira od 50 do 150 m. Kanjon se uzdiže u visini od 100 m. Zbog svojih prirodnih vrijednosti još 1964. g. proglašena je «zaštićenim krajolikom», a od 1981. g. sastavni je dio Parka prirode «Velebit».

Postanak

Prema legendi, Zavratnica je nastala u jakom potresu davne 615. godine, u kojem su potonula i tri starorimska grada na ovom području. Pravi postanak uvale ipak je drugačiji. Nastala je uslijed tektonskih pokreta koji su razlomili karbonatne stijene nakon čega su vode s Velebita produbile kanjon. Kako obala Jadranskog mora polako tone, tako se i kanjon Zavratnice postupno spustio u more i od njega je nastala u Velebit uvučena morska uvala.

POVIJEST

Početkom 20. stoljeća gradi se gornja staza s vidikovcem, te šetnica uz more. Negdje u to vrijeme Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite. Posjećuju je mnogi znameniti Ijudi toga doba (dr. Miroslav Hirtz, Arpad von Degen i dr.). Čarobnoj privlačnosti Zavratnice nije mogao odoljeti niti poznati književnik Vjenceslav Novak koji je ovdje pronalazio inspiraciju za svoja djela.

PODMORJE

U uvali se mogu vidjeti ostaci ratnog broda kojeg su 1944. g. potopili saveznički avioni. Brod predstavlja pravi izazov znatiželjnim istraživačima podmorja.

BILJNI SVIJET

Zavratnica je oskudna tlom, stoga je i razvoj flore i vegetacije ovdje oskudan. U flori je zastupljeno 129 vrsta različitog raslinja, od čega 100 autohtonih i 29 alohtonih vrsta. Da bi zaustavio rad bujica, čovjek je u suhozidu izgradio kaskade i terase na kojima je posadio čemprese, alepski i crni bor, smokvu, crniku i drugo drveće.

Cijene ulaznica za "Zavratnicu":
1. Organizirane izletničke grupe: 10 kn/osoba
2. Individualni posjeti:
- dnevna: 15 kn
- tri ulaska: 30 kn
- sedam ulazaka: 50 kn
3. Domicilno stanovništvo iz Zavratnice, Jablanca i Stinice (uz predočenje osobne iskaznice): ulaz slobodan
4. Djeca do 7 godina uz pratnju odrasle osobe: ulaz slobodan
5. Vođenje nije uključeno u cijenu ulaznice:
- za grupu do 25 osoba: 250,00 kn
- za grupu od 25-55 osoba: 400,00 kn

Više informacija na:

http://www.pp-velebit.hr/

RIJEKA GACKA I GRAD OTOČAC

Svojim čitavim tokom prolazi područjem grada Otočca, zacijelo je jedna od najljepših i najzanimljivijih ponornica na području Hrvatske. Njena vrila, ponori i hidrološka svojstva, te osobito konstantna čistoća (voda kvalitete I. kategorije na potezu Vrila - Otočac) i bioekološke vrijednosti svrstavaju je medu najznačajnije hidrološke fenomene našega krša. Svojom ljepotom posebno se istiđu vrila ove rijeke, koja su uzlaznog tipa u obliku manjih jezera, što im daje odredeno pejzažno i turističko značenje.

Gacka ima snažan izvor - Tonković vrilo. Knjapovac, Begovac i Malinišće su pritoci u gornjem toku. Nizvodno su najjači potoci: Sinačka pučina i Kostelka. Neočekivano tiho izvire ispod gudura zavelebitskih brda. Laganog toka vijuga ravnicom Gacke doline, od svog izvorišta na jugoistoku, pa do ponora na sjeverozapadu. Od njenog praiskonskog toka dugog 32 kilometra, Gackoj je preostalo svega jedanaest kilometara od Sinca pa do Vivoza. Dalje je rijeka ukroćena kanalima i odvedena tunelom u Gusić polje u umjetno jezero. Ponovo tunelom Gacka se ruši na turbine u Sv. Jurju i pronalazi svoje more.

Sve donedavno Gacka je nesmetano tekla svojim južnim krakom prema Švici, najprije u Gornje švičko jezero, zatim se protiskala kroz mlinska kola i u slapu rušila u Donje Švičko jezero. Tamo joj je bilo jedno od triju ponorišta u Gusić polju su joj bila druga ponorišta. Posljednjim snagama riječne moći rijeka je tekla Kompoljem i napuštala nadzemni svijet u Hrvatskom Polju. Gacka je izuzetno bogata biljnim i životinjskim svijetom. Biljna vegetacija je bujna zbog povoljne temperature vode, ugodnog kemijskog sastava, muljevitog dna i umjerenog toka vode Podvodno bilje raste tijekom cijele godine, ali ipak intenzivnije u toplijim periodima. Poznato je 25 vrsta bilja, od mahovina, algi i stabljikastog bilja.

Područje grada Otočca istovremeno nudi niz mogućnosti aktivnog, tihog i zdravog odmora u prirodi sa čistim planinskim zrakom, uz šetnju, lov i ribolov na autohtonu potočnu pastrvu. Posebno zadovoljstvo pruža nedirnuta priroda "europske ljepotice" Gacke, koja plijeni srca svih koji jednom posjete ovu rijeku.

Prirodnost ovog lijepog krajolika, posebne karakterisitke ambijenta, položaj u podnožju Velebita - rezervata biosfere, te blizina Jadranskog mora (Senj) i Nacionalnog parka Plitvička Jezera nude niz mogućnosti za organiziranje izletničkih tura iz Otočca, gdje se gostima nudi komfomi smještaj i mogućnost prehrane u hotelu "Park", te u privatnom smještaju.

Od gastronomskih specijaliteta kuhinje Gacke, poznatih po blagim okusima u kojima prevladavaju janjetina, kupus krumpir i mliječni proizvodi, staro i danas vrlo popularno i ukusno jelo je "janjetina ispod pekve".

Unatoč nedostacima (ratna devastacija prostora i gradevina, nedostatak smještajnih kapaciteta, loše stanje prometnica) i ograničenjima (nizak stupanj razvijenosti ukupnog gospodarstva, pomanjkanje kapaciteta) zbog svojih prednosti (očuvana priroda, ljepota vodenih površina) i mogućnosti (povoljan prometni položaj koji pogoduje razvoju tranzitnog turizma), ovo je jedna od najperspektivnijih turistički orijentiranih destinacija.

Više informacija na:

http://www.tz-otocac.hr/

PODGORJE – SUSRET PLANINE I MORA

Pojam Podgorja odnosi se na velebitsku primorsku padinu, između Senja i Zrmanje. To je pojas susreta planine i mora, za čovjeka od iskona najfascinantnijih prirodnih elemenata. Velebitska padina poprečno je ispresijecana brojnim dragama, čiji su donji dijelovi potapanjem pretvoreni u morske uvale s plitkim šljunkovitim plažama. Najizrazitiji takav primjer je oko kilometar duga te od 50 do 150 m široka uvala Zavratnica kod Jablanca. Šumska prirodna vegetacija, posebno u nižim dijelovima padine, pod utjecajem čovjeka zamjenjena je različitim travnjačkim zajednicama, čije florističko bogatstvo, kolorit i aroma cijelom tom prostoru daju posebno obilježje. Arheološki nalazi dokazuju naseljenost priobalja u podnožju velebitskih prijevoja već od prapovijesnog doba.

Najznačajnije podgorsko naselje oduvijek je bio Senj, koji povezuje kvarnerske otoke i zapadnopanonski prostor. Zahvaljujući posredničkoj funkciji između njih, Senj se već u srednjem vijeku razvio u jedno od najistaknutijih nacionalnih kulturnih žarišta. Pod Velebitom kao sakrivena, uz more, smjestila su se tiha, za odmor stvorena mjesta koja privlače osobito turiste iz bučnih metropola, koji se ovdje daleko od svakodnevnice, mogu istinski odmoriti. Tu su Sveti Juraj, Lukovo, Klada, Starigrad, Stinica, Jablanac i Prizna.

Drugo značajno podgorsko naselje je Karlobag, smješten ispod središnjega velebitskoga prijevoja, koji povezuje njegovo ličko zaleđe i otok Pag. Razvijao se kao antički Vegium i srednjovjekovna Scrissa ili Bag. Uz samo mjesto Karlobag koji je i općinsko sjedište, najveća mjesta rivijere su: Ribarica, Cesarica, Lukovo Šugarje, Barić Draga i Sv. Marija Magdalena, na Velebitu Baške Oštarije

OTOK PAG – OTOK SIRA, SOLI I ČIPKE

Simbol čipkarsktva u hrvatskom primorju svojom krškom ornamentikom i sam podsjeća na kamenu čipku na plavom sagu. Dug je oko 60, širok 2 do 9.25 kilometara i ima najdulju obalu među jadranskim otocima. Oko 84 km njegove obale čine uvale sa šljunkovitim i pješčanim plažama, iznimno pogodne za kupanje. Žal Zrča u sjeverozapadnom dijelu Paškog zaljeva jedna je od najljepših plaža na Jadranu. Kupališnom turizmu pogoduju i klimatski uvjeti sa sušnim toplim dijelom godine i srednjom mjesečnom temperaturom iznad 20 stupnjeva od svibnja do rujna što omogućuje dugu sezonu.

U reljefu otoka ističu se dva dinarski izdužena vapnenačka bila, od kojih je istočno prekinuto Paškim vratima, i središnji udolinski niz, koji je u središnjem dijelu potopljen Paškim zaljevom. Istočna obala je viša, strmija i ogoljelija od zapadne. Nju dere i grize bura, a zapadnu miluju maestral i jugo. U krajoliku otoka prevladava kontrast ogoljelih bila i zaravni s ogradama od suhozida, te ozeljenenjih, mediteranskih kultiviranih udolina i nižih dijelova zaravni. Na Lunskom poluotoku rasprostranjeni su maslinici, među kojima ima i šumaraka divlje masline.

Najstarije upravno i vojno središte otoka Paga bila je Cissa (Kisa), današnja Caska. Rimljani su je izgradili kao veliki vojni logor (kastrum) 129. godine p.n.e. Rimski podzemni vodovod Talijanova buža, ostaci kamenoloma u okolici te ostaci zgrada i ruševine akropole na brežuljku iznad obližnje uvale svjedoče o tome razdoblju.

Novalja se krajem stare i na početku nove ere razvijala kao lučki kastrum (Novalia) tj. luka, s brodogradilištem za popravak brodova. Propašću Cisse u potresu 361. g., kada je veći dio njezina kastruma potonuo pod more, Novalja je primila njegovo stanovništvo, te nastavila funkciju vodećeg upravnog središta na otoku.

U mirnoj uvali sjeverog dijela otoka Paga, na blagoj padini uz more, u nizu kuća zaklonjenih od Velebita i bure nalazi se mjesto Stara Novalja.

U središnjem dijelu otoka Paga, u zaštićenoj uvalici paškog zaljeva, smjestilo se malo turističko naselje - Metajna. Na sjeverozapadnoj obali otoka Paga, kao najsjevernije naselje na istoimenom poluotoku smjestio se Lun.

Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476.g., otok su naselili Slaveni čije je glavno naselje bila Keša (Novalja). U sukobu Raba i Zadra (XII. st.) Keša propada, a vodeću ulogu na otoku preuzima grad Pag.

Više informacija na:

http://www.pag.hr

OTOK RAB

ZEMLJOPISNI SMJEŠTAJ

Otok Rab se nalazi u kvarnerskoj otočnoj skupini između 44°41' i 44°51' sjeverne geografske Širine i 14°40' i 14°53' istočne geografske dužine od Geenwicha. Područje Grada Raba obuhvaća prostor od 102,85 km2 otočnog prostora (2,86% ukupne površine Primorsko-goranske županije) i 424,52 km2 u akvatoriju Kvarnerskog zaljeva. Otok Rab se proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok, u dužim od 22 km od rta Sorinj na sjeverozapadu do rta Glavina na jugoistoku. Najveća mu je širina 11 km.

Velebitski kanal dijeli otok Rab od kopna, a najbliži je kopnu na krajnjem jugoistočnom rtu, i to 1800 m. Od otoka Paga na jugoistoku dijeli ga kanal Paško tijesno, na zapadu prema otocima Cresu i Lošinju nalazi se Kvarnerić, a od otoka Krka na sjeverozapadu dijele ga Senjska vrata.

KLIMA

Otok Rab ima tzv. >jadranski tip< mediteranske klime s ugodnim toplim ljetima i blagim zimama. Za takvu blagu klimu Rab u mnogome zahvaljuje brdskom lancu Kamenjak koji ga štiti od hladne bure, najčešće vjetra zimi i u rano proljeće. Osim bure s jugoistoka uglavnom u jesen puše topli i vlažni vjetar - jugo, koji redovito donosi kišu. U ljetnim mjesecima preko dana obično puše maestral, ugodni povjetarac koji ublažava ljetnu sparinu. Ostali vjetrovi i oluje rijetka su pojava.

Snijeg, koji preko cijele zime pokriva vrhunce Velebita, na otoku Rabu prava je rijetkost. Klima otoka Raba naročito pogoduje razvoju turizma.

Broj sunčanih sati godišnje je prosječno 2 417, a broj potpuno oblačnih dana je vrlo malen. Osjet topline za organizam je vrlo povoljan tako da od travnja do listopada vlada poštedna klima, u proljeće i jesen blago podražajna dok su dva zimska mjeseca zbog vjetra, a ne zbog niske temperature, vlada jako podražajna klima. Povoljna temperatura mora za kupanje (viša od 20° C) je od svibnja do listopada, a srednja godišnja temperatura mora je 16,73° C.

KULTURNI SPOMENICI

Rab
8. Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
9. Samostan svetog Antuna Opata
10. Trg Municipium Arbe
11. Luka i sjeverni gradski prospekt
12. Gradska loža
13. Crkva svetog Franje na groblju
1. Varoš
2. Srednja ulica
3. Kula i crkva svetog Kristofora
4. Ostaci crkve i Samostana svetog Ivana Evanđelista
5. Crkva svetog Križa
6. Trg slobode
7. Samostan svetog Andrije

Više informacija na:

http://www.rab.hr

KULTURNA BAŠTINA

Mozaičnom izgledu županije uvelike doprinosi i njezina raznorodna kulturna baština. Odražavaju je razlike u dijalektu, materijalni spomenici i tradicijsko naslijeđe izmedu kontinentalnog dijela, Primorja i otoka Paga.

Cijeli taj prostor karakterizira slojevit povijesni razvoj, s materijalnim tragovima kulture od prapovijesti do danas. U Lici i Podgorju prevladavaju sakralni i profani spomenici iz vojno-krajiškog razdoblja, uz koje se nalaze i ostaci starijih kulturnih slojeva: središta srednjovjekovne glagoljaške književnosti Krbave, Senja i Kosinja, bogato antičko nasljede Senja i ilirske kulture Gacke. Dopunjuju ih specifični kulturno-povijesni spomenici u vršnom pojasu Velebita: "pisani kamen" u Begovači, i fosilizirani agrarni pejzaž u uvali Mirevo, koji svjedoče o negdašnjem stoljetnom sezonskom boravištu primorskih i ličkih stočara.

Najznačajniji povijesni spomenici sjevernog dijela otoka Paga, koji se od početka XV. do kraja XVIII. stoljeća razvijao pod vlašću Venecije, potječu iz antike: Talijanova buža, rimski vodovod, ostaci grada Cissae, razorenog i potopljenog potresom u IV. stoljeću, te ranokršćanskog i starohrvatskog razdoblja.

Taj slojeviti povijesni razvoj županije sintetiziran je u urbanom oblikovanju Senja, primorskog grada muzeja, koji je jedno od najistaknutijih nacionalnih kulturnih žarišta već od srednjeg vijeka.

Na prostoru Parka prirode Velebit, a velikim dijelom i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, nalazi se čitav niz raznih zdanja - stanova, vrela, lokava, šterni, crkvica, kapelica, bunara itd., od kojih se mnoge planira predložiti za zaštićene kulturne objekte.

„Muzej Like“ Gospić
Dr. Franje Tuđmana 27
53 000 Gospić
Tel./fax: +385 (0)53/572 051

Memorijalni centar Nikola Tesla
Smiljan
Tel: +385(0)53 572 051
Fax: +385(0)53 560 545
Gsm: +385(0)98 497 498

Spomen dom Ante Starčevića
Veliki Žitnik bb
Tel./fax: +385 (0)53/575 121
Gsm: +385(0)98 500 800

Tvrđava Nehaj Senj
Nehajeva bb, 53270 Senj
Tel. +385 (0)53 885 277

Gradski muzej Senj
M. Ogrizovića 5, 53270 Senj
Tel./fax: +385 (0)53 881 141,
Mob: 098 245 136
E-mail:
gradski.muzej.senj@gs.htnet.hr

Muzej Gacke, Gacko pučko otvoreno učilište - Otočac
Kralja Zvonimira 37, 53 220 Otočac
Tel. +385 (0)53 771 143

Muzej šumarstva
Krasno, 53274 Krasno polje
Tel.: +385(0)53 851 043
Fax: +385(0)53 851 116

ZA LJUBITELJE PLANINARENJA NUDE SE SLIJEDEĆE DESTINACIJE:

BAŠKE OŠTARIJE I OKOLICA

Baške Oštarije - Stupačinovo - Dabarska kosa - Ravni Dabar (Premužićeva staza) 2,30h

Baške Oštarije - Stupačinovo (- Kiza) - prijevoj Alaginac - Crni Dabar - Ravni Dabar 2,30h

Ravni Dabar - Došen Dabar - Bačić-duliba - Korita (- Bačić-kuk) (- Budakovo brdo) - Bačić-kosa - Visibaba - Ravni Dabar 2-6h

BAŠKE OŠTARIJE (927 m) su važan velebitski prijevoj na cesti Gospić - Karlobag, koja je ujedno granica srednjeg i južnog Velebita. Naziv Oštarije romanskog je podrijetla, a označava gostionice (tal. osteria) na pola puta između Like i Primorja. Središnje mjesto je hotel "Velebno" koji je nakon raketiranja u domovinskom ratu ubrzo obnovljen kao hotel s 4 zvjezdice, te crkva Pohoda Sv. Elizabete koja je obnovljena prilozima austrijskih vjernika. Zapadno od sela Oštarije, na prijevoju Vrata, nalazi se kamena kocka (Kubus, lat.), spomenik iz 1847., postavljen povodom dovršetka te važne velebitske ceste. Sadikovac (1286 m) 2,30 h. Uspon započinje kod bivše škole u Oštarijama i u početku slijedi prvu dionicu VPP-a kroz j. Velebit. Uspinje se bukovom šumom pored stupova skijaške vučnice, prelazi preko prijevoja između Sladovačkog brda i Jelarja (odavle je d. lak uspon na vrh Jelarja s vidikom na Oštarijsko polje) i spušta se na lijepe i velike sladovačke livade. Tu se markacija odvaja l. od VPP-a. U početku se drži kamenite ograde i ruba grmlja na obronku Sladovačkog brda, zatim se spušta kroz travnati kamenjar i bukov šumarak u tzv. Srednji (Krajnji) dolac. Slijedi oštar uspon prašumom bukve, zatim šikarom, na prijevoj između travnatog Velikog i kamenitog Malog Sadikovca. Grebenom još malo d. do vrha. Uz put je široka kraška jama (oprez, pogotovo po magli!). Postoji i varijanta uspona s drugoga kraja oštarijskog polja, tamo gdje cesta počinje silaziti prema Gospiću, odakle je samo 1,30 h uspona. Ljubičko brdo (1320 m) 1,30-2 h. Brdo se vidi iz Oštarija kao široko travnato bilo dugačko gotovo 1 km, s istaknutom skupinom glatkih kukova i stijena na sz. kraju (Ljubički kuk, 1337 m). Uzdižući se od izvora potoka Ljubice, zatvara sa s. strane oštarijsko polje. U donjem je dijelu obraslo šumom i šikarom, a u gornjoj je trećini planinski travnjak, osim na stijenama Ljubičkog kuka. Uspon počinje kod crkve, gdje s asfalta skreće seoska cesta uz potok Ljubicu prema vodospremniku oštarijskog vodovoda. Oko 150 m prije njega markacija skreće l. uzbrdo na mjestu gdje završava šumska vlaka. Tom vlakom uzbrdo, poslije bez puta, do stjenovitog pojasa koji se proteže čitavom z. padinom brda. Kroz prirodnu razvalu visoku 3 m valja se popeti na početak krševite padine obrasle grmljem, sve do pojasa travnjaka. Uspon travnjakom prema hrptu i l. do vrha (ukupno 400 m visinske razlike). Kao orijentacija može poslužiti velik drveni križ koji su na vrhu postavili planinari iz Gospića 29. 4. 1995. S vrha je moguć silaz na drugu stranu i zatim uspon na neke dabarske kukove (Kuk od Špiljić plane, 1232 m; Grabar, 1255 m) i dalje do Kize. LJUBIČKO BRDO omeđuje sa sjeverne strane duboku usjeklinu kojom preko Baških Oštarija vodi cesta. Sa ceste su dobro vidljive stijene Medvjeđeg kuka, koje se neposredno nastavljaju na travnati greben Ljubičkog brda. Niže padine obrasle su šumom do polovini visine, odakle se nastavlja travnato bilo. Na najvišem vrhu nalazi se veliki drveni križ, koji se može vidjeti i s Baških Oštarija. Vidik koji se s vrha pruža izvanredno je slikovit, jer obuhvaća vrhunce južnog Velebita, more, Liku, Dabarske kukove i posebno na oštarijsku cestu. Metla (1288 m) 2,30 h. Na taj istaknuti vrh na ličkom rubu velebitske visoravni vodi put od crkve u s. pravcu, najprije pola sata seoskom cestom do vodospremnika, zatim d. ispod slikovitog Filipovog kuka okruženog crnogoricom. Stotinjak m dalje je ponor Crnog vrela, nakon čega slijedi poduži uspon, koji u početku krati kolni put, a zatim vodi preko proplanaka i kroz šumu do uske kamene piramide na vrhu (upisna knjiga i pečat). Vrh je odavna popularan među gospićkim planinarima (nekoć su se ovamo penjali preko Jadovna). Silaz je moguć na drugu stranu preko Jadovna u Liku. Imamo li nešto manje vremena i snage, vrijedi poći cestom prem Karlobagu oko 30' do Kubusa, na samom prijevoju Vrata, koji je postavljen prilikom izgradnje ceste. Odatle je također izvanredan vidik na more

ZAVIŽAN (VELEBIT)

Oltare - Siča – Bijele stijene - Dom na Zavižanu - 3h

Kružni izleti od doma na Zavižanu

Premužićevom stazom kroz Rožanske kukove

Zavižan zauzima središnji položaj u s. Velebitu, a pruža se od sz. prema ji., što znači da je njezin smjer sukladan i s linijom morske obale i sa smjerom s. Velebita. Skupina je sa s. oštro omeđena 700 m dubokom Krasanskom dulibom i Krasanskim poljem, a s j. Lomskom dulibom. Cijela je skupina zapravo visoravan omeđena s dva niza istaknutih vrhova. Iznad Krasanske dulibe redaju se Snježnik (1610 m), Plješivica (1654 m), Krečelj (1518 m) i Nadžak-bilo (1432 m), a s druge strane, na udaljenosti od 2-3 km, nižu se Markov vrh (1385 m), zavižanska skupina vrhova, Mali Rajinac (1699 m), Veliki Rajinac (1667 m) i Lomski vrh (1464 m). Između njih je uzdužna depresija podijeljena pregradama na Blatnu dolinu, Jezera i Apatišansku dulibu. Posebnu pažnju zavređuju vrhovi obuhvaćeni imenom Zavižanske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zavižansku kotlinu. To su Veliki Zavižan (1677 m), Balinovac (1601 m), Zavižanska kosa (oko 1620 m), Vučjak (1644 m), Zalovačko bilo (1630 m) i Pivčevac (1676 m). Na Vučjaku je Pl. dom Zavižan, najveći pl. objekt na Velebitu. Zbog visinske ceste koja seže do njega, vrlo je prikladan za brojne lake izlete i uspone. Vrhovi u ovoj skupini obrasli su šumom, osim samoga tjemena, zbog čega su odreda dobri vidikovci. Skupina je lako pristupačna jer je sa svih strana okružena cestom, a dvije ceste dopiru čak i do najviših vrhova (zavižanska i apatišanska). Najkraći je pješački prilaz od nekoga javnog prijevoznog sredstva iz Oltara gdje je autobusno st. linije Senj - Krasno. Prilazi s primorske strane (od G. Klade i G. Starigrada) dugotrajni su i naporni, ali vrlo zanimljivi. Lički su prilazi, zbog dužine, rezervirani samo za one koji imaju vlastito vozilo. Vožnju je najbolje poduzeti zavižanskom cestom iz Oltara, kojom mogu i autobusi gotovo do samog Doma na Zavižanu. Iz Zagreba se do Oltara stiže preko Otočca, a iz Rijeke preko Sv. Jurja. Posebno su zanimljivi uzdužni putevi. Među njima je na prvom mjestu Premužićeva turistička staza od Zavižana kroz Rožanske kukove do V. Alana kojoj u Hrvatskoj nema premca.